Elektronski rječnici

Dobrodošli na moj blog

23.04.2009.

Gazel o Mostaru

Tema: Književni elementi, klasifikacija književnosti i struktura lirske pjesme:
“Gazel o Mostaru” Derviš-paša Bajezidagić

- esej iz Bosanskohercegovačke književnosti srednjeg doba i Osmanskog perioda -





1. UVOD

       U uvodnom dijelu ovog eseja uopćeno ću da kažem nešto o književnosti, a kroz cio rad ću da dokažem književne elemente i klasifikaciju književnosti  u Grškovićevom apostolu. Književnost je osobita vrsta jezične djelatnosti,pa riječ književnost, koja je izvedena iz riječi:
knjiga, malokad upotrebljavamo u širem smislu kao naziv za sve ono sto je napisano i objavljeno uglavnom u knjigama. Kao naziv za književnost upotrebljavamo i riječi: literatura izvedena od latinske riječi littera, slovo.
Pjesništvo izvedena iz riječi pjesma i upućuje za razliku jedne velike skupine književnih djela, koja se naziva poezijom, i druge skupine, koja se obično naziva prozom.
U svagdašnjem govoru i u znanosti riječ književnost se upotrebljava u užem smislu i misli se na one jezične tvorevine koje se razlikuju i od svakdašnjeg, običnog govora i od govora u svim onim ljudskim djelatnostima koje nemaju osobitu svrhu i funkciju.
 Naziv „književnost“ upotrebljava se redovno u smislu umjetničke književnosti.
Književno djelo nipošto ne mora biti nužno zapisano, postoji područje tzv.usmene književnosti koje s jedne strane pripada dalekoj prošlosti, a koja s druge strane, obuhvaća i nipošto nevažnu usmenu predaju. .
 Da bi različita književna djela pisana u različitim vremenskim razdobljima bila razumljiva, potrebno je izvršiti klasifikaciju književnosti. Postoje četiri načela klasifikacije književnosti:
                                                   
causa materialis (podjela po jeziku)
causa efeciens    (podjela po autorima)
causa finalis         (podjela po namjeri)
causa formalis      (podjela po formi)








2. ODNOS POJMOVA KNJIŽEVNOST I JEZIKA

    Kada se knjževnost naziva „umjetnost riječi“,želi se naglasiti kako je upravo jezik ona građa od koje se gradi književno djelo i kako je činjenica da se književnost ostvaruje u jeziku bitna za razumijevanje prirode književnosti. Književnost je jezična djelatnost, što znači da svaka umjetnost ima materijal  kao što su npr.boje, materijal za slikarstvo, glina za kiparstvo tako je jezik materijal za književnost.  Također jezik je građa za književnost. Razlika između materijala i građe drugih umjetnosti i jezika jest  to što je jezik već oblikovana građa, on se tokom historije oblikovao kao sistem i znači da je već upotrebljiv za umjetničko djelo.
Bez razumijevanja prirode jezika nema ni razumijevanja prirode književnosti, pa tako dolazimo do zaključka da se književno djelo ostvaruje jezikom, a i mi ga doživljavamo pomoću jezika kojim je ostvareno.

Gazel o Mostaru

                                                                          Derviš-paša Bajezidagić

Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara
Zar se čudiš srce, što ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga žara?

O ne ima na ovome sv'jetu,
Ako nema sred  bajnoga raja,
Bistre vode i svježega zraka,
što čovjeka sa zdravljem opaja!

Ko ga gleda, život mu se mladi,
A duša mu u nasladi pliva.
Svaki kraj mu i svako mjestance
Zadivljene oči podraživa

S voćem, vodom i ostalim miljem
On je druga Sirija na svijetu,
E bi reko da je rajska bašča,
Ko ga vidi u majskome cvijetu.

S dvije kule velika ćuprija
Pružila se preko rijeke Čarne
Te sa svojim velebnijim lukom
Pričinja se poput duge šarne

Cio svijet da obideš redom,
Ne bi  našo onakova svijeta.
On je majdan darovitih ljudi,
šeher Mostar ures je svijeta.

To je gnijezdo slavnije junaka,
I na peru i na bojnom maču
Ko o vazda i sada iz njega
Dana na dan velikani skaču

Derviš-paša Bajezidagić pisao je na turskom i perzijskom jeziku, kao dokaz za to uzimamo dva divana koja je ostavio iza sebe - po jedan na turskom i na persijskom jeziku.Ovu pjesmu pisao je na turskom jeziku, a preveo ju je Safet-beg Bašagić
Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskričava - meditira o životu, sudbini, ljepoti. Derviš-paša spada među najznačajnije pjesnike osmanlijskog vremena u Bosni.To se ogleda  i u nekim riječima koje su nam manje poznate: ures-nakit, šeher-grad, čarni-crni, bajni-raskošni,velebniji-prelijep. Da smo sve ovo izgovorili jezikom kojim se koristimo u svakodnevnom govoru zvučalo bi jednostavnije.Riječi iz našeg svakodnevnog govora su se značenski proširile i počele da znače nešto vise nego u našem običnom jeziku svakodnevnog govora.Pjesnik je velika i time jednostavna pitanja zaodjenuo u ljepotu turskog jezika




3.ODNOS POJMOVA KNJIŽEVNOSTI  I ZBILJE

    Kniževnost nema obavezu da opisuje istinitu stvarnost. Odnos književnosti prema zbilji treba posmatrati kao donos jezika prema zbilji.Književnost se koristi književnom istinom u što ulazi dobro struktuiran text, logički napisan, uvjerljivo predstavljen.Pisac može da upotrebljava historijske likove  i nema obavezu da na stvaran, realističan način pristupa likovima nego ima slobodu i on odgovora samo jednoj istini, istini kjiževnog djela čiji je on tvorac.
Književna konvencija je temeljni postupak zbog kojeg prihvaćamo da jezik u književnosti ne razumijevamo kao bilo koji drugi jezik. Tek ako netko govori u stihovima, konvencija stiha upozorava nas da se radi o književnom djelu.Budući da je ova pjesma jedna od onih koja opisuje ljepotu nekog grada, možemo reći da odgovara zbilji, što znači da ovo djelo oslikava zbilju. Konvencija je takva jezična organizacija koja je uvjet osobitog načina čitanja. Ako bi pokušali odlomak prepričati svojim riječima izgubit će se ne samo njegova značenja nego i njegov sklad i njegova ljepota.
Različiti su  putevi i načini na koje književnost uspijeva u jeziku i na temelju jezika,ostvariti nova značenja i oblikovati svojevrsnu zbilju. Pretežno u poeziji to se zbiva tako da riječi kao da gube svoje svagdašnje značenje i pojavljuju se pred nama kao osobita bića koja imaju vlastiti život i osobiti smisao upravo kao same riječi, kao što je slučaj u ovom odlomku.














4. AUTOREFERENCIJALNOST I REFERENCIJALNOST

      U lirskoj pjesmi „Gazel o Mostaru“ uspostavljena je književna konvencija i pomaže nam da dokažemo da je ova pjesma autoreferencijalna, jer smo samom konvencijom dokazali da je ovo književno djelo, a autoreferencijalna djela nisu ništa drugo nego književna djela. Autoreferencijalna djela odgovaraju sama sebi, a referencijalna odgovaraju prema zbilji.
„Gazel o Mostaru“ napisao je Derviš-paša Bajezidagić i samim tim  dokazujem da je pjesma autoreferencijalna.






















5. ODNOS  POJMOVA KNJIŽEVNOSTI I UMJETNOSTI


''Književnost nije samo 'jezička umjetnost' tj. umjetnost ostvarena jezikom, već je i umjetnost riječi, tj. umjetnost koja oblikuje jezik i u kojoj je riječ ne samo sredstvo izražavanja već i sredstvo oblikovanja. I to je ono što podrazumijeva tvrdnja da je književno djelo jezička umjetnina.''
Književnost je sastavni dio svakidašnjeg života, pa nam ona govori isto kao i svaki drugi ljudski napor za osmišljavanje zbilje. Jedino je razlika u tome što književnost pripada, u strogom smislu, umjetnosti i na taj način oblikuje svoj posebno osmišljen ''svijet djela''. ''Kada kažemo 'svijet djela', time naravno ne mislimo da riječ 'svijet' treba shvatiti u smislu svega što postoji. 'Svijet' ovdje znači sređen kozmos kojem unutarnji red i poredak osiguravaju jedinstvo i cjelovitost, a bogatstvo smislenih sadržaja i raznolikost odnosa gotovo beskonačne mogućnosti razumijevanja.''
''Veličina odnosno opseg književnog djela tako ne igra nikakvu ulogu s obzirom na njegovu svjetotvornost.''  U pjesmi ''Gazel o Mostaru'', čini nam se kao da je u njoj kazano mnogo više od samog jedne pjesme koja opisuje čari jednog grada. Svjetotvornost tako igra i veliku ulogu u davanju poruke kao i pouke ove pjesme. Na datom primjeru možemo vidjeti da se književnost očituje u predodžbi, utiscima i dojmovima , čime se ostvaruje smisao koji svojom izuzetnošću otvara nova razumijevanja jedne obične činjenice života.
Stvaralaštvo književnosti treba tako razumjeti kao oblikovnu djelatnost kojom se na temelju postojeće zbilje prema posebnim zakonima stvara nova zbilja.'' Stvaralačka književnost, u mom primjeru, temelji se na osnovu postojeće zbilje. Autor to znalački uzima kao povod, pretvorivši ih u umjetničko djelo služeći se jezikom kao građom za književnost.









6. CAUSA MATERIALIS (PODJELA PO JEZIKU)

          Postojanje različitih jezika omogućuje razvrstavanje književnih djela prema toj građi, jer jezik je vrlo važna gradivni materijal za književnost. Upravo se iz jezika stvara književnost. Različiti pisci pišu različitim jezicima. U većini slučajeva pisci koriste maternji jezik, ali to uvijek ne mora da znači.

Derviš-paša Bajezidagić pisao je na turskom i perzijskom jeziku, kao dokaz za to uzimamo dva divana koja je ostavio iza sebe - po jedan na turskom i na persijskom jeziku.Ova pjesma pisana je na turskom jeziku, a preveo ju je Safet-beg Bašagić.



















7. CAUSA EFECIENS (PODJELA PO AUTORIMA)

       U ovu podjelu spadaju sva književna djela koja neki autor stvara i prirodno je da su ta književna djela povezana i da imaju zajedničke karakteristike koje mogu biti važne te određeni tip znanstvenog proučavanja.
Derviš-paša Bajezidagić je bio vrstan pjesnik i proučavao je perzijsku i arapsku književnost. Rođen je u Mostaru polovinom 16. stoljeća a poginuo pod Budimom 14. jula 1603 godine. Važan izvor podataka za njegovu biografiju predstavljaju njegove pjesme, kao i vakufnama njegovih zadužbina u Mostaru. Ostavio je iza sebe dva divana - po jedan na turskom i na persijskom jeziku. Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom "Bulbulistanu", prepjevao je "Mesneviju" Mevlana Dželaludina Rumija u dva toma. Napisao je vrlo uspješnu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posvećen Starom mostu u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mekteb i džamiju, te opremio biblioteku uz džamiju. Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskričava - meditira o životu, sudbini, ljepoti. Derviš-paša spada među najznačajnije pjesnike osmanlijskog vremena u Bosni.
















8. CAUSA FINALIS (PODJELA PO FINALNOM UČINKU)

        Sva djela koja su pisana u književnosti, pisana su sa nekom namjenom, odnosno sa nekom svrhom koju žele ostvariti. Najdublja namjena književnog djela je ostvarenje umjetnosti , ali i pored toga postoje još neke. S obzirom na to možemo govoriti o književnosti namjenjenoj za odrasle, za djecu, o zabavnoj kniževnosti itd.
Za književnost Derviš-paše Bajezidagića mogu reći da je namijenjena za odrasle.

























9. CAUSA FORMALIS (PODJELA PO FORMI)

          Razlikovanje književnih djela, odnosno svrstavanje književnih djela u pojedine grupe vrši se upravo zahvaljujući ovom načelu. Na osnovu forme,tj. oblika, moguće je razlikovati jedno književno djelo od drugog. Oblikom se razlikuje pjesma od drame,ep od poslovice, stihovi od proze itd. Bez obzira u kojem vremenskom razdoblju je nastalo , kojim jezikom je pisano , ko je autor tog književnog djela i koja je njegova namjera. Zbog svega navedenog,zaključujemo koliko je ustvari forma važna u književnosti.
„Gazel o Mostaru“ pripada rodu lirici, a vrsti gazel.



































10. Sinhronijska i dijahronijska klasifikacija

''Osim tih općih načela klasifikacije može se uvesti i razlikovanje između sinkronijske i dijakronijske klasifikacije, u skladu s razlikovanjem između sinkronije i dijakronije koje je uvela strukturalna lingvistika. Sinkronija se, naime, odnosi na razmatranje pojava prvenstveno sa stajališta njihova istovremnog postojanja u nekom sustavu, a dijakronija na razmatranje sa stajališta njihovog slijeda i razvoja u vremenu.''
Po sinhroniji ''Gazel o Mostaru'' može se svrstati u književnost vanevropskog kulturnog kruga. Dijahronijski ili podjela književnosti prema slijedu i razvoju u vremenu nastanka, ova lirska pjesma pisana je u 16. stoljeću i pripada srednjovijekovnoj književnosti. Poezija Derviš-paše Bajezidagića je refleksivna, iskričava meditira o životu, sudbini, ljepoti. Dervis-pasa spada među najznačajnije pjesnike osmanskog vremena u Bosni.
 














11. POEZIJA

Poezijom se u svagdašnjem govoru nazivaju književna djela u stihovima.. Lirska pjesma potiče od grčkog muzičkog instrumenta lira. Lirska pjesma govori čitatelju, odnosno, slušatlju svojevrsnim jedinstvom zvuka i smisla. Ona pobuđujue najdublje ojećaje aspoznaju neposredno povezuje s tim osjećajima u jedinstvo koje ispunjava izvanrednim dojmom kako stvaraoca tako i čitatelja. Taj je dojam često i sam ono o čemu lirika govori.


12. STRUKTURA LIRSKE PJESME

Struktura lirske pjesme naizgled izgledaajednostavna, međutim liriku je teško analizirati. Elementi strukture lirske pjesme su: tema, motivi, kompozicija, jezik i ritmička organizacija.
TEMA je opća ideja lirske pjesme, teme se mogu grupirati, postoje npr. Opće teme kao što su:
Ljubav, smrt, prolaznost, zavičaj, a tema može biti i samo pjesništvo, tj. ars poetika, kada pjesnik nazove svoju pjesmu pjesnici kao što je uradio Antun Branko Šimić i sl. U pjesmi      “ Gazel o Mostaru „ tema je ljubav prema gradu Mostaru, zavičaju.

MOTIV je najmanja značejska jedinica. Motive uvijek nalazimo u samoj pjesmi, motiv ne može bez subjekta i predikata. Svi motivi u pjesmi su vezani, ali mogu biti vezani dvojako:
1.po principu asocijacije
2.po principu kntrasta

Motivi u pjesmi „ Gazel o Mostaru“ su:
1. Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara
2. Zar se čudiš srce, što ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga žara?



3. Ko ga gleda, život mu se mladi,
A duša mu u nasladi pliva.

4. S voćem, vodom i ostalim miljem
On je druga Sirija na svijetu

 

Kompozicija pjesme stvara se nizanjem motiva. Jezik i ritmička organizacija lirske pjesme ne mogu se uopće razmatrati odvojeno od teme  i kompozicje, a pogotovo su vezani međusobno. Zavisno od ritma upotrebljava se određeni jezik.  Ova pjesma pisana je na turskom jeziku, a preveo ju je Safet-beg Bašagić. Ritam je spor.

Pjesma se sastoji od osam strofa. Svaka strofa ima po četri stiha – katren. Rimuje se prvi i četvrti stih, a prvi i treći ostaju ne rimovani,tj. tautološka rima:a,a b,d c,a. Gazel je zasnovan na bejtu kao zaokruženoj i misaonoj cjelini.
Rime: Mostara-žara
          svijetu-cvijetu
          čarne-šarmne
          maču-skaču
          glase-krase














12. ZAKLJUČAK:



   Ovaj esej je rezultat dužeg istraživanja na koncipiranju i formiranju književnih elemenata, klasifikacije književnosti i strukture lirske pjesme. Pri svom radu koristila sam se postojećom literaturom, i iz dosada potkrepljenih činjenica mogu se izvući  zaključci koji bi predstavljali rezultat i cilj ove teme:
Derviš-paša Bajezidagić pisao je turskim i perzijskim jezikom. Ovu pjesmu pisao je na turskom jeziku, a preveo ju je Safet-beg Bašagić.
Osobenost Bajezidagićevog turskog jezika ogleda se u upotrebi turskih riječi koje su nama kasnije objašnjene,i bez ovih riječi  ova lirska pjesma bila manje posebna i osobena.
Riječi ove pjesme ne služe da nam samo prenesu jedno značenje nego da i svojom organizacijom ostvare savršeno skladnu cjelinu i da na taj način zadovolje našu potrebu za ljepotom.
Poetska tvoravina predstavlja cjelinu koja je i formalno, i sadržajno i specifično čini posebnom pjesmom..
Derviš-paša Bajezidagić opisuje čari grada Mostara, do te mjere da ga upoređuje sa Sirijom.Pjesma je autoreferencijalno djelo. Sastoji od osam strofa. Svaka strofa ima po četri stiha – katren, koji su vezani..Rimuje se prvi i četvrti stih, a prvi i treći ostaju ne rimovani,tj. tautološka rima:a,a b,d c,a














13. LITERATURA

Milivoj Solaj: Teorija književnosti,“Školska knjiga“, Zagreb 2001.
Zdenko Lešić: Teorija književnosti, „Sarajevo Publishing“, Sarajevo 2005.
Enes Duraković: Antologija bošnjačke poezije XX vijeka, Sarajevo 1995.
Zilhad Ključanin: Lice svjetlosti, „Printing and publishing house“, Sarajevo, 2004.
w.w.w. izvori: http://bs.wikisource.org/wiki/Gazel_o_ Mostaru (12. 01. 2008.)






















7. SADRŽAJ

UVOD............................................................................................................2
ODNOS POJMOVA KNJIŽEVNOST I JEZIK..................... ......................3
ODNOS POJMOVA KNJIŽEVNOST I ZBILJA..........................................5
ODNOS POJMOVA KNJŽEVNOST I UMJETNOST.................................7
KLASIFIKACIJA KNJIŽEVNOSTI.............................................................8
STRUKTURA LIRSKE PJESME...............................................................13
ZAKLJUČAK..............................................................................................15
LITERATURA.............................................................................................16

Elektronski rječnici
<< 04/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
3279

Powered by Blogger.ba